
NVO Phiren Amenca povodom Izvještaja Evropske komisije za 2026: Između strateških obećanja i stvarnosti u kojoj žive Romi
UBRZANIM PUTEM KA EU IZGLEDA DA UBRZANO NESTAJU I PROBLEMI ROMA – ALI SAMO IZ IZVJEŠTAJA
Romska organizacija mladih „Koračajte sa nama – Phiren Amenca“ ukazuje na nalaze Izvještaja Evropske komisije o Crnoj Gori za 2026. godinu, koji potvrđuju da Romi i Egipćani i dalje ostaju među grupama najizloženijim diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje. Iako Komisija konstatuje da je pravni i institucionalni okvir za zaštitu njihovih prava uglavnom uspostavljen, istovremeno upozorava da njegova primjena zahtijeva dodatne napore i da anticiganizam i dalje predstavlja ozbiljan problem, posebno u oblastima obrazovanja i zapošljavanja.
NVO Phiren Amenca istovremeno primjećuje promjenu u tonu ovogodišnjeg Izvještaja Evropske komisije kada je riječ o položaju Roma i Egipćana. U prethodnim izvještajima Komisija je znatno direktnije ukazivala na visok nivo diskriminacije, ograničen napredak u sprovođenju obaveza iz Poznanske deklaracije, nedovoljnu koordinaciju institucija i nedostatak političke volje da se inkluzija Roma postavi kao prioritet. Te ocjene su iznošene i u periodu kada je Crna Gora već imala usvojenu strategiju i institucionalni okvir za inkluziju Roma i Egipćana. Zbog toga usvajanje nove Strategije za period 2026–2030. samo po sebi ne može objasniti blaži ton ovogodišnjeg Izvještaja, posebno imajući u vidu da ključni problemi nijesu otklonjeni, dok pojedini pokazatelji, naročito u obrazovanju, ukazuju i na pogoršanje. Smatramo da je zato opravdano postaviti pitanje da li ovogodišnja ocjena u dovoljnoj mjeri odražava stvarni položaj romske i egipćanske zajednice i rezultate politika na terenu.
Posebno zabrinjava što je pitanje romskog jezika, koje je Evropska komisija problematizovala u prethodnom izvještaju, ove godine potpuno izostavljeno, iako u ovoj oblasti nije ostvaren napredak koji bi opravdao njegovo uklanjanje iz ocjene stanja. Romski jezik i dalje nije adekvatno zastupljen u obrazovnom sistemu, a ključni problemi na koje je ranije ukazivano nijesu riješeni. Ako problem nije riješen, njegovo izostavljanje iz narednog izvještaja ne znači da je ostvaren napredak. Naprotiv, smatramo da bi Evropska komisija trebalo da nastavi da prati ovo pitanje sve dok se ne uspostave konkretni i održivi mehanizmi za učenje, očuvanje i institucionalnu zaštitu romskog jezika. Obrazovna inkluzija Roma ne može se mjeriti samo brojem upisane djece, već i mogućnošću da romska djeca kroz obrazovni sistem uče i njeguju svoj jezik, kulturu i identitet.
Evropska komisija navodi da je tokom 2025. godine zabilježen rast upisa romske i egipćanske djece u predškolsko obrazovanje od 14,43 %, odnosno da su upisana 333 djeteta, ali istovremeno bilježi pad upisa u osnovno obrazovanje od 1 % i u srednje obrazovanje od 8 %. Ove podatke treba posmatrati i u kontekstu najnovijeg MICS istraživanja, prema kojem je obuhvat djece iz romskih naselja predškolskim i organizovanim učenjem u godini prije polaska u školu opao sa 36 % u 2018. na svega 16 % u 2025/2026. godini. Iako se radi o različitim pokazateljima, oni zajedno ukazuju na potrebu da se obrazovna inkluzija sagledava kroz stvarnu dostupnost obrazovanja, uslove i kontinuitet školovanja, a ne samo kroz broj upisane djece. Posebno je važno obezbijediti uslove da djeca ostanu u obrazovnom sistemu, nastave školovanje i imaju jednake mogućnosti za napredovanje.
Komisija posebno ističe da anticiganizam opstaje i na tržištu rada, što ukazuje da formalno pravo na zaposlenje ne znači nužno i jednake mogućnosti za njegovo ostvarivanje. Predrasude, diskriminacija i nedovoljna zastupljenost Roma i Egipćana u ekonomskom životu zahtijevaju mnogo više od povremenih programa podrške. Potrebne su dugoročne mjere koje povezuju obrazovanje, stručno osposobljavanje i zapošljavanje, uz aktivniju odgovornost institucija i poslodavaca. Neophodno je da se pripadnici romske i egipćanske zajednice prepoznaju kao ravnopravni učesnici na tržištu rada, a ne isključivo kroz prizmu socijalne ranjivosti.
Kada je riječ o stanovanju, Evropska komisija prenosi preporuke Savjetodavnog komiteta Savjeta Evrope o potrebi obezbjeđivanja adekvatnog stanovanja. Koliko je ovo pitanje daleko od rješavanja, pokazao je i slučaj romskih porodica na Vrelima Ribničkim, na čiji je položaj Phiren Amenca u prethodnom periodu javno ukazivala i zahtijevala postupanje nadležnih institucija. Ugrožavanje uslova stanovanja porodica sa maloljetnom djecom, problemi sa pristupom osnovnoj infrastrukturi i neizvjesnost u pogledu adekvatnog i pravovremenog alternativnog smještaja pokazali su da pravo na dom ne smije ostati samo preporuka u strateškim dokumentima. Institucije moraju obezbijediti zaštitu porodica, posebno djece, i spriječiti situacije u kojima ljudi ostaju bez osnovnih uslova za dostojanstven život.
Pozitivnim pomakom smatramo to što Komisija bilježi sistematizaciju radnih mjesta romskih i egipćanskih zdravstvenih medijatora u ustanovama primarne zdravstvene zaštite. Ipak, važno je osigurati da ova radna mjesta budu popunjena i da medijatori imaju uslove za kontinuiran rad, jer njihova uloga može biti ključna u prevazilaženju prepreka u pristupu zdravstvenim uslugama. Istovremeno, preporuke Savjeta Evrope o pristupu srednjem i visokom obrazovanju i unapređenju izbornog okvira, uključujući pitanje izbornog cenzusa za nacionalne manjine, pokazuju da se jednakost mora obezbijediti u svim oblastima društvenog života, uključujući političko odlučivanje.
Evropska komisija prepoznaje i usvajanje Strategije za unapređenje kvaliteta života Roma i Egipćana za period 2026–2030. godine, ali istovremeno poziva Crnu Goru da uloži dodatne napore u njeno sprovođenje i ispunjavanje obaveza iz Poznanske deklaracije. Smatramo da je upravo dosljedna primjena ove Strategije jedan od ključnih testova institucionalne odgovornosti u narednom periodu. Neophodno je obezbijediti sredstva za realizaciju planiranih mjera, jasno definisati odgovornost institucija i redovno pratiti ostvarene rezultate, uz aktivno učešće predstavnika romske i egipćanske zajednice u procesima koji se direktno tiču njihovog položaja.
Ovogodišnjii izvještaj potvrđuje da izazovi na koje godinama ukazuju organizacije koje rade sa romskom i egipćanskom zajednicom nijesu prevaziđeni. Zato je potrebno da institucije, pored usvajanja strateških dokumenata, pokažu spremnost da se suoče sa duboko ukorijenjenim oblicima diskriminacije, obezbijede djelotvornu zaštitu prava i odgovore na konkretne potrebe zajednice. Posebno je važno da borba protiv anticiganizma ne ostane samo deklarativna, već da podrazumijeva dosljedno postupanje u slučajevima diskriminacije, govora mržnje i nejednakog tretmana.
Phiren Amenca smatra da se napredak Crne Gore na putu ka Evropskoj uniji mora mjeriti i položajem onih koji su najčešće izostavljeni iz njegovih rezultata. Evropske integracije ne znače mnogo ukoliko romska i egipćanska djeca i dalje nemaju jednake šanse za obrazovanje, ukoliko porodice nemaju siguran dom, a mladi se suočavaju sa preprekama u zapošljavanju zbog svoje nacionalne pripadnosti. Romi i Egipćani ne smiju biti samo tema izvještaja, već ravnopravni građani.
Elvis Beriša
Izvršni direktor
NVO ROM “Koračajte sa nama – Phiren Amenca”